0
View Post
Otkup Televizora

Otkup Televizora

Otkup Televizora Beograd- LCD / LED / Plazma / 3D / Smart

Vršimo otkup LCD / LED / Plazma / 3D / Smart televizora novije generecije. Kupujemo samo 100% ispravne i neoštećene TV aparate, nove i polovne, samo sa garancijom. Otkupljujemo televizore svih dimenzija. Poželjno je da TV ima originalnu ambalažu radi lakšeg i sigurnijeg transporta. Otkup možemo obaviti bilo gde na teritoriji Beograda.

Ne kupujemo stare televizore

Kupujemo samo novije i potpuno ispravne TV aparate. Stare, neispravne i televizore za reciklazu ne otkupljujemo!

Otkup televizora svih proizvođača

Kupujemo televizore svih svetskih proizvođača: LG, Samsung, Panasonic, Sony, Sharp, Philips, Toshiba, Quadro, Hannspree, Hitachi, Hyundai, Fox, Weg, ELO, Quart, Telefunken, Vivax, Grundig, Crown, Vox, Daewoo, Colossus, Electrolux, Valtech, Adler i druge…

0
View Post
Šta je Gorilla glass?

Šta je Gorilla glass?

Verovatno ste već čuli za kovanicu “gorilla glass”; možda ga imate na svom mobilnom telefonu. Da li ste se ikad zapitali šta je to zapravo i kako se pravi? Mi ćemo vam dati odgovore na ova pitanja.
Prosto rečeno ovo je specijalna vrsta stakla dizajnirana tako da staklo bude tanko, lako i otporno na oštećenja. Ova tehnologija ima veoma veliku primenu u elektronskoj industriji i koristi se na prenosivim elektronskim uređajima – mobilnim telefonima, tabletima, lap-topovima, pa čak i na ekranima televizora.
Ko je izmislio Gorilla Glass?

“Gorilla glass” je brend poznate američke kompanije Corning koja ga je razvila. Istorija ovog proizvoda počinje još daleke 1960.-te godine. Corning-ovi stručnjaci su vršili različite hemijske eksperimente sa staklom da bi ga ojačali i najzad su uspeli stvorivši “Chemcor”. Ova vrsta stakla se koristila u automobilskoj industriji (naročito na trkačkim modelima koijima je znatno smanjivalo težinu), avionskoj industriji i farmaciji sve do polovine 1990-tih.
Corning ponovo pokreće eksperimente koji će još više ojačati i istanjiti staklo 2005.-te godine. Eksperimenti su bili veoma uspešni i nastavljeni su i danas. Sada je u upotrebi već četvrta generacija ovog proizvoda.
Kako se pravi ovo staklo?

Odgovor na ovo pitanje nije baš jednostavan – uključuje neverovatno visoke temprature, posebnu hemijsku mešavinu, robote i specijalnu toplu, slanu kupku. Za početak, recimo da Corning uzima silicijum dioksid (SiO2), kombinuje ga sa drugim hemikalijama i sve to topi u staklenu masu. Dobijeno staklo je aluminosilikat, odnosno staklo koje sadrži aluminijum, silicijum, kiseonik i natrijum (zapamtite ovaj element, Na) i još uvek nije ni po čemu posebno.
U sledećoj fazi se rastopljeno staklo sipa u specijalna korita u obilu latiničnog slova “V”. Izlivanje se ne prekida dok staklena masa ne počne da se preliva iz svog korita. Upravo je ta prelivena količina stakla ono što se koristi. Automatizovane robotske šake izvlače ove tanke listiće, debele jedva pola milimetra i nose ih na dalju obradu.
Finalni proces je ono što čini “Gorilla” staklo jedinstvenim – to je topla, hemijska kupka u kojoj se vrši jonska izmena između jona natrijuma (evo zašto je natrijum bitan) iz samog stakla i kalijuma koji se nalazi u slanoj kupki. Pošto su joni kalijuma veći od jona natrijuma, oni ne mogu tek tako da se smeste u složeno hemijsko jedninjenje stakla. Zato je potrebno da se ovaj proces izvrši pod izuzetno visokim temperaturama (preko 400 stepeni Celzijusa) da bi kompresovanje jona moglo da se izvrši na pravilan način. Ono što se ovom zamenom dobija je mnogo čvršće i otpornije staklo, koje je tanko i izuzetno pogodno za kombinovanje sa touch senzorima.
Gorilla Glass i Apple

Zanimljivo je pomenuti da je okidač za ponovno eksperimentisanje koje bi dovelo do boljih performansi stakla bio niko drugi nego Stiv Džobs. On je 2005-te godine tražio od vrha kompanije Corning da naprave veoma jako staklo, otporno na ogrebotine koje će se koristiti za novi Apple telefon (pogađate, kasnije su ga nazvali iPhone). Sve ostalo je istorija. Sa uspehom iPhone-a i “gorilla glass” postaje popularna tehnologija koju su vremenom prihvatili svi proizvođači mobilnih uređaja.
Saradnja Apple-a i Corning-a se i dalje nastavlja. Možda vam je poznato da iPhone 6 ima Ion-ojačano staklo posebnu vrstu stakla koju je Corning razvio. Postoje spkulacije da Apple ipak želi nešto čvršći materijal za svoje displeje – safir, pa i Corning usmerava svoj razvoj u ovom pravcu. Ove glasine potvrđuje činjenica da Apple watch čiji ima displej upravo od ovog materijala. Safir je skuplji i povećava cenu krajnjeg proizvoda, ali je ujedno i najotporniji poznati materijal pogodan za postavljanje na displeje prenosivih elektronskih uređaja. Zato se nemojte se iznenaditi ako sledeći iPhone bude lansiran sa safir staklom i bude još skuplji od aktuelnog modela.
Gde se sve koristi Gorilla Glass?

Konačan spisak firmi koje koriste ovu tehnologiju nam nikada neće biti poznat, jer neke kompanije imaju takve ugovore sa Corning-om koji insistiraju da one ostanu u tajnosti. Međutim, i pored toga može se reći da većina vodećih brendova u svetu elektronike danas koristi ovu vrstu stakla da upotpuni svoje uređaje. Neke od njih su Samsung, Soni, Nokia, LG, Lenovo. Detalju listu možete videti na Corning-ovom sajtu.
Konačno pitanje: Da li se Gorilla glass lomi?

Odgovor je: DA. Iako je otpornije na uobičajne padove i udarce ovo staklo ipak nije neuništivo. Ako ga tresnete dovoljno jako, ono će se kao i svako drugo staklo izlomiti i razbiti. Zato ipak budite oprezni sa svojim uređajima.

Izvor: MobilniShop

0
View Post
Kako da svoj telefon učinite sigurnijim?

Kako da svoj telefon učinite sigurnijim?

Već smo postavili pitanje da li su mobilni uređaji koje koristimo bezbedni i dobili odgovor da postoji puno rizika koji utiču na bezbednost uređaja, naročito onih koji su uvek online. Jedno od rešenja za ovaj problem je korišćenje anti-virus softvera.
Mi smo se pitali da li postoji još nešto što možemo da uradimo da bismo bili zaštićeni kada koristimo svoje telefone i tablet uređaje i o tome smo razgovarali sa Nikolom Miloševićem. Nikola je osnivač OWASP zajednice u Srbiji, lider lokalne OWASP zajednice u Mančesteru i vođa projekta SeraphimDroid koji upravo ima za cilj da mobilne telefone i aplikacije učini bezbednijim. Evo šta je Nikola rekao za naš blog.
Zdravo Nikola, za početak nam reci da li su mobilni uređaji bezbedni za korišćenje?
Generalno jesu, ali samo ukoliko se vodi računa na koji se način koriste. Iako su mobilni operativni sistemi implementirali poprilično zavidan nivo sigurnosti nepažnja korisnika, aplikacije u kojima programeri nisu obraćali pažnju na bezbednost ili neke maliciozne aplikacije mogu da učine uređaj nebezbednim.
Koje sve opasnosti, o kojima korisnici obično ne razmišljaju, donose nebezbedni mobilni uređaji?
Postoji mnoštvo očiglednih i skrivenih opasnosti: krađa identiteta, krađa novca, dokumenata. Naravno, tu su i maliciozni programi koji mogu da imaju veoma destruktivno ponašanje (na primer, mogu obrisati podatke sa uređaja ili oštetiti funkcionisanje uređaja). Ove aplikacije mogu da koriste mobile uređaje kao izvor prihoda na mnogo načina – mogu da koriste procesorsku snagu uređaja za rudarenje bitcoin-a u ime kreatora aplikacije; mogu prikazivati i automatski kliktati na reklame; a ponekad napadač može da koristi mrežu kompromitovanih mobilnih uređaja za napad na određeni sajt, tako što će sa svih tih uređaja poslati veliki broj zahteva ka tom sajtu da bi ga oborio (DDoS napad).
Zanimljivo je da je sa mobilnim uređajima krađa novca postala jednostavnija nego ikada – dovoljno je da neki maliciozni program instaliran na telefon pošalje poruku na određeni broj i opljačkani ste. Mobilni uređaji su takođe savršeno sredstvo za praćenje. U svakom trenutku mogu snimiti vašu lokaciju, glas, slikati ili snimati video i pratiti sve vaše aktivnosti. Ovi podaci se mogu upotrebiti za potkopavanje nečije reputacije ili za krađu identiteta.
Jedan od izvora opasnosti je i sredina u kojoj mobilni uređaj funkcioniše. Podaci se jednim delom razmenjuju preko vazduha, bilo kroz WiFi ili mobilnu mrežu do bazne stanice. Sa odgovarajućom opremom ovaj saobraćaj se može presresti, a nakon toga podaci prolaze kroz veliku i često nepoznatu mrežu routera na internetu. Ukoliko je jedan od routera kompromitovan napadač može videti sve podatke koji prolaze kroz njega.
Još jedna vrsta opasnosti leži u fizičkoj krađi uređaja. Krađa samog telefona ne mora da bude strašna stvar, međutim napadač tako može da dođe u posed svih naloga koje koristite preko mobilnog i stvar postaje mnogo ozbiljnija. Recimo, na ovaj način napadač može da dođe do vašeg bankovnog računa, PayPal, Facebook i svih drugih online naloga. Ovo može da vam nanese veliku materijalnu i nematerijalnu štetu.
Kaži nam nešto više o virusima koji napadaju mobilne uređaje. Kolika su oni pretnja i šta se tačno dešava kada dospeju na mobilne uređaje?
Maliciozan softver je veoma ozbiljna pretnja. Koristim termin maliciozan softver, jer je virus samo jedna klasa ovakvih programa. Virusu je potrebna aplikacija domaćin uz koju se na određeni način prikači i sa pokretanjem te aplikacije se i sam virus pokreće i replicira. Reč “virus” se odomaćila za sve programe ove vrste, verovatno iz razloga što su oni bili jedni od prvih i najčešćih malicioznih programa tokom 80-tih i 90-tih godina prošlog veka. Moram da pomenem da sami virusi nisu česti na mobilnim uređajima,ali su tu druge klase zloćudnih programa koje su mnogo češće, poput trojanaca i crva.

Trojanac je maliciozan softver koji izgleda kao korisna aplikacija ili igrica, ali prilikom pokretanja na naki način šteti korisniku ili telefonu. Trojanci su često kopije neke aplikacije koje su prepravljene da imaju malicioznu rutinu koja nanosi štetu korisniku. Jako mnogo trojanaca se nalazi u prodavnicama mobilnih aplikacija poput Google Play-a ili AppStore-a. Da bi trojanac mogao da nanese štetu korisnik mora da ga instalira i pokrene.
Za razliku od trojanaca, crvi su maliciozni programi koji ne zahtevaju nikakvu korisničku akciju. Oni se mogu širiti putem mreže, bluetooth-a, e-maila, i sl. Obično koriste neku ranjivost sistema kako bi se infiltrirali na uređaj i krenuli da se izvršavaju (prate korisnikove akcije, kradu naloge, itd.).
Zloćudni programi mogu da vam nanesu ogromnu štetu – da vam ukradu identitet; da pošalju informacije o vašim navikama, kretanju, lokaciji i ugroze vam privatnost; mogu da nanesu finansijsku štetu kroz pozivanje i slanje poruka bez vašeg znanja. Međutim postoje i druge pretnje koje se javljaju na mrežnom (presretanje podataka) ili serverskom nivou (nebezbedni serveri mogu da budu kompromitovani i nanesu štetu svim korisnicima te aplikacije ili servisa).
Kako možemo da se zaštitimo od malicioznih softvera i učinimo svoje uređaje sigurnijim?
Najveća pretnja bezbednosti mobilnih uređaja je nepažnja i neznanje korisnika. Iako mobilni uređaji pružaju veliki broj alata za zaštitu i enkripciju podataka oni se često ne koriste ili se isključuju. Na ovaj način se korisnik izlaže nepotrebnim rizicima. Da biste bili bezbedniji koristite ove sisteme zaštite.
Takođe, pomenuo sam da trojanci koji se nalaze u zvaničnim prodavnicama aplikacija predstavljaju veliku pretnju i da se predstavljaju kao regularne aplikacija. Ovakve aplikacije možete relativno jednostavno da prepoznate – prilikom instalacije ćete dobiti obaveštenje koje su sve dozvole potrebne toj aplikaciji. Pročitajte ih pažljivo i ukoliko među ovim dozvolama primetite bilo šta sumnjivo verovatno se radi o trojancu. Na primer, ukoliko aplikacija baterijske lampe zahteva pristup vašim nalozima, imeniku, porukama i internetu, ovo verovatno nije samo baterijska lampa već kamuflirana maliciozna aplikacija koja vaše podatke šalje autoru aplikacije. Na žalost, postala je praksa da ljudi ne čitaju uslove korišćenja, obaveštenja i zahteve o dozvolama kada instaliraju novu aplikaciju već sve automatski prihvataju i na taj način se izlažu ogromnoj opasnosti.
Za kraj Nikola, reci nam šta može da se uradi da bi se povećao stepen bezbednosti mobilnih uređaja?
Postoje dve strane koje mogu i moraju da se pozabave problemom bezbednosti mobilnih uređaja – s jedne strane programeri, a sa druge korisnici. Programeri mobilnih aplikacija često nisu dovoljno upoznati sa načinima na koje mogu da zaštite svoje aplikacije, a dešava se i da naprave određeni propust koji postaje bezbednosni rizik. Zbog toga programeri moraju da povećaju stepen svog znanja o bezbednom programiranju mobilnih aplikacija i da prilikom programiranja budu pažljivi i primene svoje znanje na pravi način. Ovde bih uključio i administratore mreža i servera koji takođe moraju konstantno da se edukuju i pronađu odgovarajuće načine zaštite.
S druge strane su korisnici koji su često neobavešteni o pretnjama i rizicima, pa ih treba edukovati i pomoći im da shvate ozbiljnost pretnji i ponašaju se u skladu sa tim. Ne želim da kažem da treba biti paranoičan, ali treba razmisliti prilikom instalacije nove aplikacije da li su određena prava toj aplikaciji zaista potrebna. Naročito u situaciji kada nam aplikacija traži da pošaljemo SMS, MMS ili email da bismo izvršili neku akciju (recimo da nam se omogući klik na neki link) treba se zapitati da li je to legitiman zahtev ili se radi o sajber napadu sa komponentom socijalnog inženjerstva. Takođe ne bi bilo loše da izbegavate javne i nezaštićene WiFi mreže, jer se one poprilično lako prisluškuju i napadaju. Dobra praksa je zaštititi se pomoću enkripcije i korišćenjem jakih lozinki. Naravno, nije loše imati ni najsvežiju verziju operativnog sistema, pa i aplikacije, jer se prilikom razvoja novih verzija često poprave i sigurnosni propusti.
Za kraj, Nikola je zaključio: savršena sigurnost ne postoji, ali korisici mogu puno toga da urade da bi povećali stepen bezbednosti svojih mobilnih uređaja, ukoliko ih koriste na odgovarajući način. Mi se slažemo sa njim i zahvaljujemo mu na vremenu koje je za nas izdvojio.
Da li se i vi slažete? Da li vi svoje mobilne uređaje koristite na pravi način? Da li ćete primeniti neki od saveta koji nam je Nikola dao?

Izvor: MobilniShop

0
View Post
Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9

Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9

Zavese sa premijere još nisu ni spuštene, a čitav svet se već pita ko je bolji? Samsung Galaxy S6 ili HTC One M9? Sa strane proizvođača priča se svodi na to ko će više uređaja prodati. Korisnici se, pak, pitaju koji model nudi više za njihov teško stečeni novac. Ukoliko ste namerili da sebe ove godine častite prvoklasnim uređajem, izbor bi sa velikom verovatnoćom mogao pasti na jedan od ove dvojice. U duelu Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9 odlučuju nijanse i čvrsta odbrana (da, baš kao u fudbalu). Da krenemo redom i da ukrstimo njihova koplja na osnovu do sada dostupnih informacija i iskustava.
Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9 dizajn

Samsung je rešio da se uozbilji. Dosta je bilo plastičnih dečijih igračaka. Red je došao na metal i staklo. Kao neka moderna poslovna zgrada, tako i Samsung Galaxy S6 sija. Metal bi sem lepšeg izgleda trebalo da donese i veću čvrstinu uređaju, ali i bolji osećaj u rukama. S druge strane HTC nas je već odavno navikao da je metal njihov omiljeni materijal. HTC One M9 nastavlja započetu tradiciju koja se zasniva na telu od brušenog aluminijuma iz jednog dela.
Na račun Samsung-ovog modela ide svežina i inovacije. Dakle, Galaxy S6 donosi prelepu kombinaciju metala i stakla koji u okviru ove porodice do sada nismo viđali. HTC je bukvalno klonirao One M8. I pored toga što i One M9 izgleda prekrasno, čini nam se da publika ne prašta statičnost. Sa više stakla napred dajemo malu prednost novog Galaxy-ju, iako mislimo da je staklo pravi magnet za otiske, što ne prilični jednom premijum modelu.
Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9 ekran i zvuk

Oba ekrana donose zapanjujuće dobre ekrane. HTC One M9 raspolaže sa 441 pikselom po inču, dok novi Galaxy S6 premašuje tu cifru sa 577 piksela po inču. To je razumljivo s obzirom da se Samsung odlučio za QHD, a HTC za klasičan HD ekran. Iako je pravo pitanje da li ljudsko oko može zapaziti razliku, janso je da QHD ekrani troše više energije, pa bi zbog toga bilo neozbiljno reći da Samsung ima bolji ekran. Na papiru je tako, ali ako vam više piksela (koje vam baš nešto i ne znače) pojede bateriju da li ćete biti srećni?
Kada je zvuk u pitanju, tu dileme nema. Sa BoomSound stereo zvučnicima smeštenim spreda One M9 je pobednik. Samsung je pokušao da parira sa zvučnicima na dnu, ali izgleda da to još nije dovoljno za standarde koje je One M8 postavio, a naslednik unapredio.
Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9 kamera

HTC je na radost mnogih napustio UltraPixel tehnologiju. Doduše, prednja kamera, koja je ranija bila glavna, ostala je u ovom izdanju, ali je glavna prešla na 20MP i u stanju je da snima 4k video zapise, ali nažalost nedostaje joj optičke stabilizacije. Prednja kamera se pokazala kao vrlo dobra, posebno kada je osvetljenost slaba.
S druge strane Samsung se odlučio za kameru od 16MP, koja je već “zasijala” na Note 4. Za razliku od One M9 ova ovde kamera ima optičku stabilizaciju što dolikuje jednom premijum telefonu. Iako je teško govoriti koja je kamera bolja a da se prvo ne testira, šuška se da ipak Samsung ima malu prednost ovde.
Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9 specifikacija

Samsung je odustao od Qualcomm-ovih procesora. HTC nije. Ispod metalnog oklopa One M9 krije Snapdragon 810 procesor sa 3GB RAM memorije i bateriju od 2.840mAh. Tu je i microSD proširenje interne memorije do maksimalnih 128GB. Južnokorejski proizvođač je sam napravio procesor pa će to biti pravi test za njih. Galaxy S6 više ne dozvolava da se baterija menja, a nema ni proširivanja interne memorije, po čemu se približio iPhone-u. Iako omogućava bežično punjenje, naše korisnike će više interesovati činjenica da Galaxy S6 ima bateriju od svega 2.550mAh, što uz ekran koji mnogo troši može biti potencijalni problem.
Iako ćemo se u prave vrednosti ovih telefona tek uveriti, prednost bismo ipak dali One-u M9, jer ako uzmemo kao pretpostavku da su performanse negde u egalu, na stranu novog HTC-ovog asa mogli bi da prevagnu bolja baterija i proširiva memorija.
Samsung Galaxy S6 vs HTC One M9 rani zaključak

Iako se njihova prava testiranja tek očekuju, nema sumnje da su oba uređaja pravi “zmajevi” na sceni. Oba modela su napredovala u odnosu na prethodnike. To se posebno odnosi na Samsung, čji S6 ima daleko bolji dizajn nego ranije, ali po cenu zatvaranja baterije i microSD podrške. HTC se nije proslavio sa unapređenjem dizajna, ali je ostao dosledan nekim svojim stavovima. Iako je bilo teško temeljno prepraviti več odličan dizajn, promene su ipak minimalne, ali je zanimljiva odluka da se ne pređe na QHD ekran.
Ko je ipak bolji? Živi bili pa videli!

0
View Post
Razlika izmedju Android i Windows telefona

Razlika izmedju Android i Windows telefona

Jedno od pitanja koje nam često postavljate je “Koja je razlika između Windows i Android telefona?” Mi smo rešili da se pozabavimo ovom temom i da vam predstavimo neke od osnovnih karakteristika po kojima se ove dve platforme razlikuju.
Zastupljenost na tržištu

Android – ova platforma je prisutna na tržištu od 2007. godine i prvi je operativni sistem koji je razvijan isključivo za touch mobilne uređaje i tablete. Danas oko 80% mobilnih uređaja na svetu funkcioniše uz pomoć Androida, tako da ga možete koristiti i na telefonu koji košta oko 100€ a i na mnogo skupljim uređajima. Odlična stvar u ovom pristupu je činjenica da je ova veoma zanimljiva i kvalitetna platforma svima dostupna. Međutim, mana je to što se često dešava da proizvođači telefona za neke od jefitnijih modela često ograničavaju neke od funkcija operativnig sistema (ili koriste ranije verzije) pa su ovakvi uređaji ranjiviji na napade maliciozbih softvera i ne pružaju pravi užitak korisnicima.
Windows Phone – ovo je naslednik Windows Mobile platforme koja se koristila na pametnim uređajima koji su bili namenjeni poslovnim ljudima krajem 90tih i početkom 2000tih godina. Pošto su se Apple i Android orijentisali na sve korisnike, a ne sam na poslovne ljude, Microsoft počinje da gubi trku na polju pametnih uređaja, pa 2010. odlučuje da uhvati korak i izbacuje na tržište Windows Phone. Iako danas zauzimaju tek 3% globalnog tržišta, očekuje se da će Windows 10 napraviti veći proboj i pridobiti više korisnika voljnih da promene platformu i probaju nešto novo.
Izgled i dizajn operativnog sistema

Izgled ekrana je jedna od prvih stvari na koju ćete obratiti pažnju prilikom odabira telefona.
Android – nije se puno menjao u svojoj istoriji. Poslednja verzija operativnog sistema Lollipop (5.1.1) je veoma živahna, puna boja, a ikonice prate trend koji se naziva materijalni dizajn.
Izgled (pozadinu), set aplikacija i vidžete na svom home ekranu možete da menjate kako god želite. Na osnovu vašeg izbora određene informacije će vam biti vidljivije. Na primer, sat i vremenska prognoza vam mogu stalno biti dostupni, a ako vas baš i ne zanima kakvo će vreme biti danas, umesto vremenske prognoze možete da koristite kalendar vidžet. Izbor je u potpunosti vaš.
Windows Phone – neočekivano, Microsoft nas je iznenadio sa potpuno drugačijim pristupom dizajnu (od Androida i iOS-a). Metro dizajn koji je karakterističan za Windows telefone, karakteriše skupina kvadratiće ili “živih pločica” koje vas obaveštavaju u realnom vremenu šta se dešava u vašim aplikacijama. Recimo, ako vam je stigao imejl u pločici vašeg inboxa ćete videti poruku o tome, a ako je neko promenio svoj facebook status druga pločica će izbaciti tu informaciju.
Vi određujete koje će tačno aplikacije biti zastupljene na vašem home ekranu, koje će boje one biti i da li će imati neku pozadinsku sliku, ali ih ne možete isključiti. Neverovatno je koliko pločice mogu lepo da izgledaju i odaju veoma prijatan utisak uređenosti i reda u odnosu na haos koji možete sebi da napravite sa Android aplikacijama.
Aplikacije

Android – po broju dostupnih aplikacija Android je u ogromnoj prednosti u odnosu na Windows. U Google Play možete da pronađete oko milion i po različitih aplikacija. Ovo praktično znači da postoji aplikacija za skoro sve što vam padne na pamet. Veliki broj ovih aplikacija je besplatan, pa ih možete slobodno koristiti. Na žalost ovako veliki broj aplikacija ne garantuje i kvalitet, tako da je moguće da naletite na dosta loših aplikacija koje nisu sasvim bezbedne za korišćenje.
Windows Phone – ima daleko manje aplikacija u svojoj ponudi u Windows Store-u – ima ih oko 400.000. S obzirom na to da je Windows zatvorena platforma za razvoj i da je kontrola developera mnogo strožija aplikacije koje ovde možete da pronađete su kvalitetnije, ali nisu toliko raznolike kao one za Android.
Generalne osobine operativnig sistema

Android – notification centar, gde možete da vidite sva sistemska obaveštenja i pronaete prečice za većinu podešavanja, kontrola rada baterije, kontrola kamere, dodavanje i brisanje aplikacija, sinhronizacija podataka sa vašim Google nalogom i slične funkcije rade odlično. Veoma lako ćete ih pronaći i biti u mogućnosti da ih koristite. U poslednjoj verziji Androida su mnoge od ovih opcija unapređene i trebalo bi da rade besprekorno.
Windows Phone – sa verzijom 8.1 Microsoft se opasno približio konkurenciji i dodao većinu opcija dostupnih u Androidu. Sada i ovde možete da koristite notification centar, da konrolišete kako se troši energija iz vaše baterije, podešavate kameru i lako upravljate aplikacijama. Međutim, sinhronizacija podataka može da bude malo problematična, jer MS koristi prvenstveno svoje servise.- umesto Chrome tu je Windows Explorer 11, umesto Google vaš pretraživač će biti Bing, a GoogleDrive i Dropbox zamenjeni su OneDrive-om, itd. Ako ste upoznati sa MS tehnologijama i alatima i koristite ih, sinhronizacija vam ipak neće biti toliko naporna.
Koji operativni sistem je bolji?

Posle pitanja sa početka “Koja je razlika između Android i Windows telefona?” obično sledi drugo pitanje “Koji je bolji?”. Jednostavan odgovor bi bio – onaj koji više odgovara vašim potrebama. Ako ste tip osobe koja voli sve da ima pod kontrolom, uživate u tome da sami podešavate sve na svom telefonu, volite da eksperimentišete sa novim aplikacijama i pratite gejming scenu, onda je Android platforma za vas. S druge strane ako vam treba telefon koji jednostavno radi, brz je, sve je na njemu već podešeno i od vas zahteva minimum angažovanja da počnete da ga koristite, a pored toga aktivno koristite MS alate (Word, Excell, Power Point, OneDrive) i dopadaju vam se “pločice” kupite Windows telefon, najbolje neki od Lumia modela.
Kakva su vaša iskustva? Koja je platforma po vama bolja? Slobodno ostavite komentar, biće nam drago da čujemo vaše mišljenje